Koji je najstariji jezik na svijetu? Je li to tamilski, sanskrt, grčki ili kineski?
Neki jezici koji se danas govore imaju povijest koja seže tisućama godina u prošlost. Grčki se zapisivao na glinenim pločicama tijekom brončanog doba, kineski znakovi pojavili su se na proročkim kostima prije više od 3000 godina, a sanskrt čuva vjerske tekstove iz drugog tisućljeća prije Krista.
Drugi jezici, uključujući tamilski, hebrejski i perzijski, zadržali su izvanredne veze s drevnim civilizacijama, a pritom su se nastavili razvijati.
No utvrditi koji je najstariji živi jezik na svijetu iznenađujuće je teško. Jezici su postojali mnogo prije nego što je izumljeno pismo, a nijedan povijesni zapis ne može nam točno reći kada je neki govorni jezik nastao.
U ovom ćemo članku istražiti deset drevnih jezika koji se i danas upotrebljavaju, razmotriti dokaze o njihovoj ranoj povijesti i objasniti zašto neke uvriježene tvrdnje o starosti jezika mogu biti zavaravajuće.
Koji je najstariji jezik na svijetu?
Ne postoji općeprihvaćen odgovor na to pitanje.
Ljudi su govorili jezicima mnogo prije nego što su razvili sustave pisanja. Budući da govorni jezik ne ostavlja izravne arheološke tragove, jezikoslovci ne mogu točno odrediti kada se većina jezika prvi put pojavila.
Čak i nakon pojave pisma zabilježen je samo mali dio svjetskih jezika. Mnogi su se jezici stoljećima ili tisućljećima prenosili isključivo usmeno prije svojih prvih sačuvanih natpisa.
Jezici se također mijenjaju postupno, umjesto da nastaju u jednom jasno odredivom trenutku. Suvremeni engleski razvio se iz staroengleskog, koji je potekao iz ranijih germanskih jezičnih varijeteta. Slično tome, suvremeni grčki, kineski i tamilski znatno se razlikuju od svojih drevnih oblika.
Kada povjesničari raspravljaju o starosti jezika, uglavnom se oslanjaju na najranije sačuvane pisane dokaze ili drugu jezičnu građu koja se može povijesno datirati.
Ta je razlika važna: Datum najstarijeg sačuvanog zapisa nekog jezika nije datum nastanka tog jezika.
Grčki ima pisane zapise koji potječu iz otprilike 1450. godine prije Krista, a kineski zapise iz približno 1250. godine prije Krista. Sanskrt čuva usmeno prenošene tekstove koji se uglavnom datiraju još ranije, iako su sačuvani rukopisi mnogo mlađi.
Ti nam datumi govore koliko daleko u prošlost možemo pratiti jezike na temelju dostupnih dokaza. Oni ne utvrđuju koji se jezik prvi govorio.
10 najstarijih jezika koji se i danas govore
Sljedećih deset jezika ima iznimno dugu povijest, drevne književne tradicije ili dokumentirane veze s jezicima koji su se govorili prije više tisuća godina.
Neki su i dalje široko rasprostranjeni u svakodnevnom životu, dok drugi opstaju ponajprije u vjerskim, književnim ili specijaliziranim kontekstima.
Datumi se odnose na najranije značajne sačuvane dokaze ili književne tradicije koje se mogu datirati, a ne na stvarnu starost jezika. Budući da se dokazi razlikuju od jezika do jezika, ovo je izbor drevnih živih jezika, a ne konačan kronološki poredak.
| Jezik | Najraniji značajni dokazi | Gdje se danas upotrebljava |
|---|---|---|
| Sanskrt | Oko 1500. pr. Kr., usmeni tekstovi | Indija, vjerske i znanstvene zajednice |
| Grčki | Oko 1450. pr. Kr., pločice s linearnim pismom B | Grčka, Cipar |
| Kineski | Oko 1250. pr. Kr., natpisi na proročkim kostima | Kina, Tajvan, Singapur, diljem svijeta |
| Hebrejski | 1. tisućljeće pr. Kr., drevni natpisi | Izrael, židovske zajednice diljem svijeta |
| Aramejski | 9.–8. stoljeće pr. Kr., natpisi | Bliski istok, zajednice u dijaspori |
| Perzijski | 6. stoljeće pr. Kr., staroperzijski natpisi | Iran, Afganistan, Tadžikistan |
| Tamilski | 3. stoljeće pr. Kr., natpisi na tamilskom brahmiju | Indija, Šri Lanka, Singapur |
| Arapski | Predislamski natpisi, osobito iz 1. tisućljeća po. Kr. | Bliski istok, sjeverna Afrika |
| Baskijski | Akvitanska imena iz rimskog doba, 1.–3. stoljeće po. Kr. | Španjolska, Francuska |
| Telugu | Rani dokazi iz prvih stoljeća po. Kr.; opsežniji natpisi od 6. stoljeća | Indija |
1. Sanskrt
Najraniji značajni dokazi: Vedski tekstovi koji nastaju od otprilike 1500. godine prije Krista
Jezična porodica: Indoeuropska
Glavno područje: Indija
Sanskrt je jedan od najutjecajnijih klasičnih jezika na svijetu, s književnom i vjerskom poviješću koja seže više od tri tisuće godina u prošlost.
Njegova najranija značajna tradicija povezana je s Vedama, osobito s Rigvedom, čiji se najstariji tekstovi uglavnom datiraju u drugo tisućljeće prije Krista.
Za razliku od mnogih drevnih jezika, sanskrt se isprva čuvao usmenim prenošenjem, a ne pisanjem. Vjerski su se tekstovi učili napamet i prenosili iz naraštaja u naraštaj složenim tehnikama recitiranja osmišljenima kako bi se očuvali njihov tekst i izgovor.
Sanskrt je poslije postao važan jezik filozofije, književnosti, znanosti, matematike i učenosti diljem južne Azije.
Utjecao je i na rječnik mnogih suvremenih jezika, uključujući hindski, bengalski, maratski i nepalski.
Danas se sanskrt ponajprije upotrebljava u vjerskim obredima, tradicionalnom obrazovanju, akademskim istraživanjima i klasičnoj književnosti. Postoje i zajednice te obrazovne inicijative koje potiču razgovornu uporabu sanskrta, iako on nije široko rasprostranjen materinski jezik.
Važno je razlikovati rane književne tekstove na sanskrtu od sačuvanih rukopisa koji ih sadržavaju: tekstovi su mnogo stariji. Datum nastanka Rigvede stoga ne treba poistovjećivati s datumom najranijeg sačuvanog sanskrtskog rukopisa.
2. Grčki
Najraniji pisani dokazi: Oko 1450. godine prije Krista
Jezična porodica: Indoeuropska
Glavna područja: Grčka i Cipar
Grčki ima jednu od najdužih dokumentiranih povijesti među jezicima sa široko rasprostranjenim suvremenim potomkom.
Najraniji sačuvani zapisi grčkog potječu iz mikenske civilizacije, čiji su pisari upotrebljavali sustav pisanja poznat kao linearno pismo B. Te pločice datiraju iz otprilike 1450. godine prije Krista i uglavnom sadržavaju administrativne zapise, popise zaliha i gospodarske podatke.
Nakon mikenskog razdoblja grčki se razvio u jezik nekih od najutjecajnijih književnih i filozofskih tradicija antike.
Djela Homera, Platona, Aristotela i brojnih drugih pisaca pomogla su učvrstiti položaj grčkog kao važnog jezika filozofije, znanosti, matematike i književnosti.
Grčki je stoljećima bio i važan jezik komunikacije i učenosti diljem istočnog Sredozemlja.
Suvremeni grčki potječe od tih ranijih oblika, ali je prošao znatne promjene u gramatici, izgovoru i rječniku.
Govornik suvremenog grčkog ne bi automatski razumio mikenski grčki, iako oba pripadaju istoj povijesnoj jezičnoj tradiciji.
Grčki je jedan od najuvjerljivijih primjera jezika s iznimno dugom pisanom poviješću i jasnom vezom sa suvremenim govornim jezikom.
3. Kineski
Najraniji pisani dokazi: Oko 1250. godine prije Krista
Jezična porodica: Sinotibetska
Glavna područja: Kina, Tajvan, Singapur i zajednice govornika kineskog diljem svijeta
Kineski ima dokumentiranu pisanu tradiciju koja seže više od tri tisuće godina u prošlost.
Njegovi najraniji opsežniji pisani zapisi jesu natpisi na proročkim kostima iz doba dinastije Shang. Ti natpisi, koji potječu iz približno 1250. godine prije Krista, urezivali su se u kornjačine oklope i životinjske kosti te su često bili povezani s proricanjem.
Sustav pisanja znatno se razvijao tijekom sljedećih stoljeća i naposljetku se preobrazio u kineske znakove koji se danas upotrebljavaju.
Međutim, kineski nije jedinstven, ujednačen govorni jezik.
Kineska jezična porodica uključuje mandarinski, kantonski, wu, min, hakka i druge varijetete. Neki su međusobno nerazumljivi, što znači da se njihovi govornici ne mogu nužno razumjeti bez učenja drugog varijeteta.
Razlike mogu biti znatne, katkad usporedive s razlikama između jezika koji se drugdje u svijetu smatraju zasebnima ili čak veće od njih.
Suvremeni mandarinski, primjerice, znatno se razlikuje od starokineskog u izgovoru, gramatici i rječniku.
Ono što kineski čini osobito izvanrednim jest dugovječnost njegove pisane tradicije. Unatoč stoljećima jezičnih promjena, pisani kineski zadržava prepoznatljive povijesne veze s natpisima nastalima u drevnoj kineskoj civilizaciji.
Ipak, kontinuitet kineskih znakova ne treba poistovjećivati s nepromijenjenim govornim jezikom.
4. Hebrejski
Najraniji značajni pisani dokazi: Prvo tisućljeće prije Krista
Jezična porodica: Afroazijska, semitska grana
Glavno područje: Izrael
Hebrejski ima jednu od najneobičnijih povijesti među živim jezicima.
Drevni hebrejski razvio se u južnom Levantu i postao jezik velikog dijela hebrejske Biblije.
Iako se hebrejski nekoć govorio u svakodnevnom životu, njegova uporaba kao uobičajenog jezika zajednice s vremenom je opadala kako su aramejski i drugi jezici postajali sve rašireniji.
Mnoga je stoljeća hebrejski ostao važan u bogoslužju, učenosti, književnosti i pisanoj komunikaciji, čak i kada više nije bio glavni materinski jezik većine židovskih zajednica.
Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća hebrejski je doživio veliki preporod kao svakodnevni govorni jezik.
Danas se suvremenim hebrejskim služe milijuni ljudi u Izraelu u gotovo svim područjima života, uključujući obrazovanje, državnu upravu, tehnologiju, zabavu i svakodnevni razgovor.
Suvremeni hebrejski zadržava mnoge elemente ranijeg hebrejskog, ali je razvio i novi rječnik te gramatičke obrasce.
Njegova ga povijest čini izvanrednim primjerom jezičnog preporoda.
Za razliku od jezika koji su opstali neprekinutom svakodnevnom uporabom među izvornim govornicima, hebrejski je prošao dugo razdoblje u kojem su mu glavne funkcije bile književne i vjerske, prije nego što se vratio u široku svakodnevnu govornu uporabu.
5. Aramejski
Najraniji pisani dokazi: 9.–8. stoljeće prije Krista
Jezična porodica: Afroazijska, semitska grana
Glavna područja: Zajednice na Bliskom istoku i u dijaspori
Aramejski je nekoć bio jedan od najvažnijih jezika drevnog Bliskog istoka.
Isprva povezan sa zajednicama govornika aramejskog na području današnje Sirije, proširio se velikim dijelovima Bliskog istoka i postao važan jezik uprave, diplomacije i trgovine.
Različiti oblici aramejskog upotrebljavali su se u nekoliko velikih carstava, uključujući Novoasirsko, Novobabilonsko i Ahemenidsko Perzijsko Carstvo.
Aramejski je imao i važnu ulogu u židovskoj i kršćanskoj povijesti.
Bio je široko rasprostranjen na području na kojem je živio Isus, iako su se konkretni oblici koji su se ondje govorili razlikovali od mnogih suvremenih aramejskih varijeteta.
Danas je nekoliko novoaramejskih jezika i dalje u uporabi među zajednicama čiji su korijeni u Iraku, Siriji, Turskoj, Iranu i okolnim područjima, kao i među stanovništvom u dijaspori diljem svijeta.
Ti suvremeni varijeteti nisu istovjetni drevnom carskom aramejskom. Tijekom tisuća godina aramejski se razvio u više grana i regionalnih jezika, od kojih su neki međusobno nerazumljivi.
Nažalost, mnogi suvremeni aramejski varijeteti ugroženi su.
Migracije, sukobi, raseljavanje i sve slabije prenošenje jezika na mlađe naraštaje smanjili su broj govornika u mnogim zajednicama.
Aramejski pokazuje da jezik može opstati tisućama godina, a ipak se suočavati s mogućnošću nestanka u budućnosti.
6. Perzijski (farsi)
Najraniji pisani dokazi: 6. stoljeće prije Krista
Jezična porodica: Indoeuropska, iranska grana
Glavna područja: Iran, Afganistan i Tadžikistan
Perzijski ima dugu i utjecajnu povijest koja seže do drevnih perzijskih carstava.
Njegov dokumentirani razvoj obično se dijeli na tri velika povijesna razdoblja: staroperzijski, srednjoperzijski i novoperzijski.
Staroperzijski se pojavljuje u kraljevskim natpisima iz Ahemenidskog Carstva, osobito iz vremena vladavine Darija I. u šestom stoljeću prije Krista.
Srednjoperzijski je poslije postao važan jezik Sasanidskog Carstva.
Novoperzijski se tijekom islamskog razdoblja razvio u važan književni jezik, na kojem su nastala neka od najslavnijih pjesničkih i proznih djela na svijetu.
Pisci poput Ferdousija, Rumija, Saadija i Hafiza pridonijeli su književnoj tradiciji koja je i danas veoma cijenjena.
Perzijski se danas govori u nekoliko glavnih regionalnih varijeteta, uključujući farsi u Iranu, dari u Afganistanu i tadžički u Tadžikistanu.
Iako se ti varijeteti razlikuju u izgovoru, rječniku i sustavima pisanja, dijele usko povezanu jezičnu povijest.
Jedno izvanredno obilježje perzijskog jest to što je velik dio njegove srednjovjekovne književne baštine razumljiv obrazovanim suvremenim govornicima.
Međutim, suvremeni perzijski nije istovjetan staroperzijskom. Više od dvije tisuće godina jezičnih promjena dijeli jezik drevnih kraljevskih natpisa od suvremenog razgovora.
7. Tamilski
Najraniji pisani dokazi: Oko 3. stoljeća prije Krista
Jezična porodica: Dravidska
Glavna područja: Indija, Šri Lanka i Singapur
Tamilski je jedan od najstarijih dokumentiranih jezika koji se i dalje široko upotrebljavaju u svakodnevnom životu.
Za razliku od sanskrta, grčkog ili perzijskog, tamilski pripada dravidskoj jezičnoj porodici, a ne indoeuropskoj.
Najraniji općeprihvaćeni tamilski natpisi datiraju iz približno trećeg stoljeća prije Krista i koriste sustav pisanja poznat kao tamilski brahmi.
Tamilski ima i iznimno bogatu klasičnu književnu tradiciju.
Sangamska književnost, koja obuhvaća zbirke poezije i druga djela iz drevne južne Indije, pruža vrijedan uvid u jezik, društvo i kulturu tog područja.
Danas tamilski govore deseci milijuna ljudi, osobito u indijskoj saveznoj državi Tamil Nadu, Šri Lanki, Singapuru, Maleziji i zajednicama u dijaspori diljem svijeta.
Tamilski je tijekom stoljeća doživio značajne promjene. Klasični tamilski razlikuje se od suvremenog govornog tamilskog, a i današnji formalni pisani tamilski može se znatno razlikovati od svakodnevnog razgovora.
Ipak, tamilski je kroz mnoge naraštaje očuvao snažan kulturni i književni identitet.
Tamilski se katkad opisuje kao najstariji jezik na svijetu. Iako je nedvojbeno drevan jezik s izvanrednom poviješću, ne postoji znanstvena osnova da ga se proglasi zasigurno starijim od svih ostalih živih jezika.
Njegovi najraniji sačuvani natpisi utvrđuju minimalnu dokumentiranu starost, a ne datum kada je tamilski prvi put nastao.
8. Arapski
Najraniji značajni dokazi: Predislamski natpisi, osobito iz prvog tisućljeća poslije Krista
Jezična porodica: Afroazijska, semitska grana
Glavna područja: Bliski istok i sjeverna Afrika
Arapski je drevan semitski jezik s golemim kulturnim utjecajem.
Njegovi korijeni sežu do jezičnih tradicija Arapskog poluotoka, gdje su se srodni jezici i rani oblici arapskog govorili mnogo prije pojave islama.
Istraživači su identificirali predislamske natpise koji odražavaju rani arapski, iako su klasifikacija i datiranje dijela drevne građe i dalje predmet znanstvene rasprave.
Tijekom sedmog stoljeća poslije Krista širenje islama znatno je povećalo geografsku rasprostranjenost arapskog.
Kuran je postao središnji tekst klasičnog arapskog i pomogao uspostaviti pisanu i književnu tradiciju koja je utjecala na obrazovanje, učenost, filozofiju i znanost u velikom dijelu svijeta.
Danas arapski govore stotine milijuna ljudi.
Međutim, arapski nije ujednačen govorni jezik.
Suvremeni standardni arapski široko se upotrebljava u formalnom pisanju, obrazovanju, informativnim emisijama i službenoj komunikaciji. Svakodnevni razgovori uglavnom se vode na regionalnim arapskim varijetetima.
Oni uključuju egipatski arapski, levantinski arapski, zaljevski arapski, irački arapski, marokanski arapski i druge.
Neki arapski varijeteti znatno se razlikuju u izgovoru, gramatici i rječniku, a govornici geografski udaljenih varijeteta mogu imati poteškoća u međusobnom razumijevanju.
Arapski pokazuje kako zajednička klasična pisana tradicija može postojati uz znatnu raznolikost svakodnevnog govornog jezika.
9. Baskijski
Najraniji srodni dokazi: Akvitanska imena iz rimskog doba, približno 1.–3. stoljeće poslije Krista
Jezična porodica: Izolirani jezik
Glavna područja: Sjeverna Španjolska i jugozapadna Francuska
Baskijski, koji njegovi govornici nazivaju Euskara, jedan je od najzanimljivijih europskih jezika.
Za razliku od španjolskog, francuskog, portugalskog i većine drugih europskih jezika, baskijski ne pripada indoeuropskoj jezičnoj porodici.
Zapravo, nema utvrđenu genealošku vezu ni s jednim drugim sačuvanim jezikom, zbog čega se smatra izoliranim jezikom.
Njegovo podrijetlo ostaje nejasno.
Baskijski se uglavnom smatra preživjelim predstavnikom jezične tradicije koja je postojala u zapadnoj Europi prije nego što su indoeuropski jezici postali dominantni u velikom dijelu kontinenta.
Dokazi o drevnom jeziku blisko srodnom baskijskom pojavljuju se u osobnim imenima i imenima božanstava zabilježenima na natpisima iz rimskog doba u Akvitaniji, području koje odgovara dijelovima današnje jugozapadne Francuske.
Međutim, ti natpisi ne pružaju opsežne povezane tekstove na samom baskijskom.
To znači da baskijski potencijalno ima vrlo drevnu govornu povijest, ali je njegova rana pisana dokumentacija mnogo ograničenija od grčke ili kineske.
Danas se baskijski govori u dijelovima Španjolske i Francuske, osobito u Baskiji.
Njegovu su očuvanju pridonijeli i obrazovni programi, službeno priznanje u dijelovima Španjolske te nastojanja usmjerena na revitalizaciju jezika.
Baskijski je osobito zanimljiv primjer jer se njegova povijesna važnost ne mjeri samo starošću sačuvanih pisanih zapisa.
10. Telugu
Najraniji dokazi: Rani jezični dokazi iz prvih stoljeća poslije Krista, uz opsežnije natpise na teluguu od šestog stoljeća poslije Krista
Jezična porodica: Dravidska
Glavno područje: Indija
Telugu je jedan od glavnih jezika južne Indije i pripada dravidskoj jezičnoj porodici, zajedno s tamilskim, kannadskim i malajalamskim.
Njegova povijest seže znatno prije razvoja njegove sačuvane književne tradicije.
Rani natpisi i nazivi mjesta pružaju dokaze o povijesnom razvoju telugua, dok natpisi pretežno napisani na teluguu postaju izraženiji od šestog stoljeća poslije Krista.
S vremenom je telugu razvio opsežnu književnu tradiciju, uključujući poeziju, vjerska djela, filozofiju i dvorsku književnost.
Danas telugu govore deseci milijuna ljudi, ponajprije u indijskim saveznim državama Andhra Pradesh i Telangana, kao i u zajednicama diljem Indije i u inozemstvu.
Suvremeni telugu znatno se razlikuje od svojih najranijih dokumentiranih oblika, odražavajući stoljeća jezičnog i kulturnog razvoja.
Telugu je ovdje uključen kao primjer odavno uspostavljenog živog jezika s drevnim korijenima, a ne zato što su njegovi najraniji sačuvani pisani zapisi stariji od zapisa svakog jezika koji nije na ovom popisu.
Kao i drugi jezici s razmjerno kasnom pisanom dokumentacijom, telugu se govorio mnogo prije nego što njegovi sačuvani tekstovi pružaju jasne povijesne dokaze.
Zašto latinski nije na popisu?
Latinski je jedan od povijesno najutjecajnijih jezika, s pisanim zapisima koji sežu do prvog tisućljeća prije Krista.
Bio je jezik drevnog Rima i postao važan jezik uprave, književnosti, prava, religije i učenosti diljem Europe.
Iz latinskog su nastali i romanski jezici, uključujući španjolski, francuski, talijanski, portugalski i rumunjski.
Međutim, latinski se više ne prenosi prirodnim putem kao materinski jezik velike govorne zajednice.
I dalje se upotrebljava u vjerskim obredima, akademskom nazivlju i specijaliziranim kontekstima, ali njegovi se potomci uglavnom klasificiraju kao zasebni jezici.
Zato se latinski obično opisuje kao klasični jezik, a ne kao suvremeni jezik zajednice.
Ta razlika nije posve jednostavna. Sanskrt, primjerice, također opstaje ponajprije kroz vjersku, književnu i obrazovnu uporabu.
Treba li neki jezik nazivati živim, klasičnim, uspavanim ili izumrlim djelomično ovisi o tome kako se ti pojmovi definiraju.
A što je sa sumerskim i staroegipatskim?
Ako razmatramo najstarije zabilježene jezike bez obzira na to govore li se danas, sumerski i staroegipatski postaju osobito važni.
Oba imaju sačuvane pisane dokaze koji potječu iz kasnog četvrtog tisućljeća prije Krista, što ih čini jednima od najranijih dokumentiranih jezika u ljudskoj povijesti.
Sumerski se govorio u drevnoj Mezopotamiji i s vremenom je prestao biti svakodnevni jezik. Nastavio se upotrebljavati u vjerske i znanstvene svrhe dugo nakon što je nestao kao materinski jezik.
Staroegipatski također ima iznimno dugu dokumentiranu povijest.
Njegova posljednja povijesna faza poznata je kao koptski, koji se i dalje upotrebljava u vjerskim tradicijama koptskog kršćanstva.
Međutim, koptski više nije široko rasprostranjen materinski jezik zajednice.
To znači da staroegipatski ima sačuvanog liturgijskog potomka, ali to nije isto što i tvrdnja da je taj drevni jezik neprekinuto opstao kao svakodnevni jezik Egipta.
Oba primjera pokazuju zašto je važno razlikovati povijesnu dokumentaciju, jezično podrijetlo i suvremenu govornu uporabu.
Ostaju li drevni jezici isti tijekom vremena?
Ne. Svi se živi jezici mijenjaju.
Izgovor se razvija, riječi dobivaju nova značenja, gramatičke se strukture mijenjaju, a novi rječnik ulazi u jezik kroz kulturne kontakte i tehnološki razvoj.
Suvremeni grčki, primjerice, potječe od drevnog grčkog, ali netko tko govori suvremeni grčki ne može automatski razumjeti najranije mikenske zapise.
Isto tako, suvremeni kineski jezici znatno se razlikuju od starokineskog, iako njihove pisane tradicije dijele povijesne veze.
Neki jezici zadržavaju razmjerno konzervativna obilježja, dok se drugi u pojedinim područjima mijenjaju brže.
Međutim, nijedan jezik ne ostaje potpuno nepromijenjen tisućama godina.
Jezik može zadržati svoj povijesni identitet čak i kada bi njegovi suvremeni govornici teško razumjeli govor svojih dalekih predaka.
Zapravo, neprestan razvoj uobičajeno je obilježje živih jezika.
Zaključak
Najstariji jezici svijeta pružaju izvanrednu poveznicu s ljudskom poviješću.
Grčki i kineski čuvaju pisane tradicije koje sežu više od tri tisuće godina u prošlost. Tamilski i dalje cvjeta kao važan govorni jezik s drevnom književnom baštinom. Hebrejski pokazuje kako se jezik može vratiti u široku svakodnevnu uporabu, dok aramejski pokazuje kako drevne jezične tradicije mogu opstati među razmjerno malim zajednicama.
Sanskrt, perzijski, arapski, baskijski i telugu svaki na svoj način pokazuju kako jezici mogu očuvati svoje kulturne identitete kroz stoljeća promjena.
U konačnici, nijedan se jezik ne može pouzdano proglasiti najstarijim živim jezikom na svijetu.
Najraniji sačuvani zapisi govore nam koliko daleko u prošlost možemo dokumentirati neki jezik, ali ne mogu otkriti kada su njegovi preci prvi put počeli govoriti.
Ono što te jezike čini izvanrednima nije to što su ostali nepromijenjeni. Izvanredni su zato što njihove povijesti, književnost i kulturne tradicije i dalje povezuju ljude s civilizacijama iz daleke prošlosti.